THE END AND THE BEGINNING
OBJECTS, PROCESSES, TRAJECTORIES.
15. - 24. svibnja 2024.
Otvorenje izložbe: srijeda, 15. svibnja u 19h
“The end and the beginning. Objects, processes, trajectories” izložba je koja prikazuje rezultate istoimene radionice koju je osmislio i vodio umjetnik Stefano Romano kroz Mobilnu školu vizualnih umjetnosti. Radionica se održala u Prostoru, od 6. do 11. svibnja 2024.
Koncept radionice razvijen je oko ideje devijantnosti polazeći od pojma otpada. U svakodnevnom jeziku otpad je ono što bacimo nakon što smo nešto konzumirali. Što više konzumiramo, proizvodimo više otpada. Međutim, otpad također predstavlja različitost, odvojenost između dva subjekta, i upravo je taj pojam odvojenosti i razlike bio primarni fokus radionice.
Sudionici radionice bili su pozvani prošetati Splitom i skupiti predmet ili niz bačenih predmeta, kako bi o njima stvorili novi narativ.
Prvog dana, nakon predstavljanja tema kojima se radionica bavi, sudionici su otišli u grad u potrazi za jednim ili više predmeta koje su ljudi odbacili, odnosno koji su iz nekog razloga pobudili njihov interes. Sljedeća faza bile su indivudalne sesije mentoriranja sa svakim od sudionika_ca, vezanih za stvaranje novih narativa oko izabranih objekata, posebice uzimajući u obzir jaz između izvorne funkcije predmeta i nove simboličke pojavnosti koju bi njihova intervencija mogla dati. Ovdje nije riječ o “recikliranju”, već o “presretanju” životnog ciklusa potrošačkog objekta kako bi ga prenijeli u drugu konceptualnu, vizualnu i simboličku dimenziju.
Umjetnički radovi izloženi na izložbi kreću se od slučajnih susreta između predmeta pronađenih i fotografiranih na nečijoj svakodnevnoj putanji (Lotta Erkkilä), do zamišljenih priča koje proizlaze iz predmeta pronađenih i ponovno interpretiranih kroz glas (Martina Freyja Kartelo), pokušaju da vlastiti identitet stupi u interakciju s kolektivnim identitetom kojeg stvara navijanje za loklanu nogometnu momčad kroz poeziju i urbani prostor (Daniela Koçiraj), te na oživljavanje i vizualizaciju kolektivnog i osobnog povijesnog pamćenja u isto vrijeme (Luka Matulić).
Lotta Erkkilä
Neočekivani susreti
Na putu Splitom kojim prolazim na svakodnevnoj bazi često su mi pozornost privlačili različiti predmeti za koje se nije očekivalo da će se naći u tom kontekstu ili okruženju. Shvatila sam da su ti predmeti privukli moju pozornost samo zato što su postojale neke neočekivane dihotomije koje su stvorile potpuno nove priče. Jedanaest fotografija snimljeno je nasumično, točno onako kako je pronađeno, dok je jedna od njih situacija kreirana od pronađenih predmeta.
Daniela Koçiraj
Fragmented - Joints of a Human
Split ima mnogo prepoznatljivih elemenata i aspekata zajednice koji ga predstavljaju i ujedinjuju grad. Nesumnjivo, lokalni nogometni klub “HNK Hajduk Split” jedan je od stupova tog povezivanja; njegovo štovanje i obožavanje je poput religije. Razbijeno staklo, logo Hajduka, cigle napuštene u blizini kuća, sve to čini prostore i cjelinu grada. Postoji duboki osjećaj pripadnosti, sloboda izražavanja.
Ali kako mogu uopće govoriti o tome, a kamoli stvarati koristeći nešto što mi je potpuno strano? Možda Split i Hrvatsku ne mogu donijeti sebi, ali mogu donijeti djeliće sebe, i ostaviti ih ovdje da nastave vlastitu priču. Možda će jednog dana imati jače korijene nego što se ikad očekivalo. Poezija na staklu, staklo na ciglama, ulice kojima sam lutala ali ih nikad nisam naučila, oni, ti, ja. Sve se to uklapa kao dio slagalice, koji želi da bude potpun.
Luka Matulić
Materijalizacija sjećanja
Čestice su u svijetu znanosti osnovni element od kojeg je sve napravljeno, materijalni svijet, materija. Što ako izraz upotrijebimo u kontekstu apstraktnijeg svijeta poput svijeta sjećanja? Što je čestica u nečijem sjećanju? Možemo li je "prevesti" i vratiti u fizički svijet? Je li to objekt? Na ovoj radionici sam kao partikulu odabrao staru utičnicu, pronađenu na stazi u južnom Splitu u blizini centra grada.
Riječ je o keramičkoj utičnici, vjerojatno originalu, a ne "vintage" replici s obzirom na stanje i mjesto na kojem je pronađena. Na drugom mjestu pronašao sam devet komada slomljenih olovaka, okruženih tragovima dječje igre. Koristeći staru utičnicu kao simbol starije generacije i komadiće olovke kao simbol mlađe generacije, to dvoje “spajam” u ovaj koncept gdje je stara utičnica partikula nečijeg sjećanja, a olovke kao prikaz sjećanja koji je pokrenut. Slijedeći koncept, pronađenim olovkama se rekreira stara utičnica kao crtež koji predstavlja oživljavanje sjećanja.
Martina Freyja Kartelo
Gradske priče
Živimo u vremenu kapitalizma i konzumerizma.
Ovo nije nešto novo.
Željela bih progovoriti o pet različitih tema koje su duboko povezane s našim životima unutar kapitalizma i konzumerizma kroz predmete koje sam slučajno pronašla na ulicama Splita.
Projekt je podržan od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Projekt je dio programa „Devijacije“ koji Platforma „Culture Hub Croatia“ provodi tijekom 2024. godine u sklopu kreativnog huba Prostor. Rad Platforme „Culture Hub Croatia“ podupiru Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova.
