ANDREA RESNER I JELENA VUKOVIĆ

VJER•E•NICA

​

20. prosinca 2024. - 24. siječnja 2025.

Otvorenje izložbe: petak, 20. prosinca u 19h

​

​

Vjerenica - ona koja vjeruje, ona koja se predaje

 

Jelena Vuković i Andrea Resner kroz izložbu isprepliću svoje prakse koje imaju mnogo dodirnih točaka. Jelena kroz pokret i poeziju istražuje utjelovljenost ženske energije i božanskog. Andrea istražuje simbole, ezoteriju i žensku prirodu kroz crtež, animaciju, video i prostornu instalaciju. Kroz povezivanje svojih iskustava i praksi umjetnice su kreirale izložbu koja tematizira arhetip zaručnice, te načine na koji je taj arhetip ključan za iscjeljenje rascijepa između duhovnog i materijalnog svijeta.

 

Andrea Resner svoj rad na ciklusu predstavljenom na ovoj izložbi započinje 2015. godine, radom Tamed by a virgin u kojem se dotiče teme i simbola vezanih uz arhetip djevice, a na koje će se kasnije organski nadopuniti i razviti radovi nastali 2024., u kojima se početna tema kristalizira u ideji arhetipa zaručnice, proučavajući značenje i ulogu Marije Magdalene. Inspririra se pisanjem Margaret Starbird, koja istražujući osobu i pojam Marije Magdalene kao metafore ženskog načela koje je službena Crkva pokušala izbrisati, istražuje i načine na koje su se ta učenja prenosila, najčešće kroz umjetnost, korištenjem različitih simbola koji su joj se atribuirali. Prema ovoj teoriji, upravo Marija Magdalena predstavlja ženski princip koji omogućuje cjelovitost i izmiče nas iz kulturološkog okruženja zarobljenog u patrijarhalnom modalitetu. To se najviše prikazuje kroz treći rad, Magdalena, u kojem ova dva principa postaju jedno. Marija Magdalena se tako navodi kao Zaručnica, koja je za razliku od Majke, simbolizirana crvenom bojom, te je u središnjem radu prikazana uz animalni prizvuk, onako kako je često u povijesti bila diskreditirana. Ona se u radu isprepliće i prelazi u likove žene koja je senzualna i oslobođena te konačno u treći lik - žene koja otvara srce. Ruže kao simbol koji se do sada provlačio kroz Andreine radove, sada su namjerno prikazane bez trnja - jer micanje trna je otvorenost i dopuštanje drugom da priđe (a ujedno i poveznica sa skrivenom crkvom koja je koristila te simbolima).

 

Jelenini radovi, s druge strane, često se odnose na inicijaciju koju žena mora proći unutar svoje psihe da bi došla na mjesto gdje se predaje. U njenom radu Mandala, umjetnici Miloš Vujanović, Milena Cvetković i Vuko Martinović su na Jeleninoj rodnoj planini, prekrasnom Durmitoru, kreirali madalu u formi land arta. Ova mandala koja u durmitorskoj travi predstavlja biljku runolist, za Jelenu postaje psihički labirint kroz koji ona hoda, prateći nit odnosa sa ocem - onim zemaljskim i onim nebeskim, od ljubavi u traumi do ljubavi koja je slobodna. 

 

Spirala je pokret duboke prirode u nama i u svemu oko nas. Ona je ono mjesto na kojem nevidljivo postaje vidljivo i duh - materija. Tako je u radu Ada Jelena na crnogorskoj Adi Bojani iscrtala spiralu, a onda na nju postavila svoje tijelo, meditirajući i doživljavajući kako je to biti duh - koji je i materija. Ili, kako je to biti tjeloduša u ovom svijetu u kom smo naučeni da budemo raspolućeni na - ili jedno ili drugo. Što je potreba tjeloduše na zemlji? Zajednica, pleme, kontakt, ljubav. Duh postaje Zemljom radi dodira. Stoga ovaj performans doživljava potpunu nevinost zajedništva i u pijesak utiskuje unutrašnju želju da se bude prirodan, nevin, duševno gol - i ne sam.

 

U misterioznu dolinu svog Durmitora Jelena dovodi Draganu i Marka, mladi par koji je u bračnoj zajednici sedam godina. Nakon dugačke meditacije o tome kako se to postaje vjerenicom, onom koja se predaje muškarcu, Jelena im postavlja predivno, nevino pitanje: Kako ste smjeli? (da izaberu jedno drugo, da vjeruju, da se puste, da žive ljubav) i daje im uputu da osjete odgovor na ovo pitanje u svojim tijelima i dožive ga intuitivnim pokretom. Jelena stoji sa strane, u ulozi promatrača. Ona vidi dvoje ljudi čiji pokreti otkrivaju da zapravo ništa drugo osim tog spoja ne bi bilo prirodno - ni duhom, ni tijelom. Tu, u sigurnoj dolini u kojoj je uvijek i znala samo ljubav, dvoje mladih, zdravih ljudi idu jedno prema drugom i ona svjedoči kako je to u stvari prirodno toliko da niti jedan od onih razloga - zašto ne bi povjerovao/la i zašto ne bi smio/smjela, gubi smisao. Crveni krug koji se nalazi na njihovim trbusima u spoju je vizija koja se pojavila u Jeleninoj psihi - po kojoj je ovaj performans i načinjen u vanjskom svijetu, u materiji, ritualno i umjetnički potvrđujući da van traume, onda kada posjedujemo sebe i unutar sebe vlastito sidro, kako to Marko i Dragana na kraju performansa, u videu Kako ste smjeli? i govore, jedino što ostaje jeste suština našeg života na zemlji  - ljubav.

 

Andrea Resner multimedijalna je umjetnica koja djeluje u polju crteža, slike, fotografije, videa, filma, poezije, performansa, kostimografije, prostorne instalacije i street arta. Kroz svoj rad istražuje teme snova, poetike, ženstvenosti, mitologije i simbola.

​

Jelena Vuković je pjesnikinja, mentorica u polju duhovnosti i seksualnosti, te performans umjetnica. Kroz sve svoje radove istražuje odnos duha i materije.