MILICA DENKOVIĆ

DYSMENORRHEA DIARIES

​

5. srpnja - 1. kolovoza​​

otvorenje izložbe: subota, 5. srpnja u 20h

​

Bol uvijek ima specifičan jezik, bilo da se radi o plaču, jecaju ili napetim crtama lica - bol je i sama jezik. (1)

Zanimajući se za fenomenologiju menstrualne boli, Milica Denković, vođena vlastitim iskustvom suživota s kroničnom boli, razvija projekt “Dysmenorrhea Diaries”. Pritom preispituje poimanje boli kao osobno, nemjerljivo i nedjeljivo iskustvo, ali i bol kao žensko nasljeđe. Izložba se sastoji od tri međusobno povezana dijela, a prvi od njih predstavlja niz instalacija sastavljenih od raznoraznih, često nagomilanih predmeta, zajedno sačinjavajući prostor spavaće sobe. Prostorom dominira crvena boja - boja boli, ali i snage. Namjerni je to odabir pripadnice generacije koja je odrastala uz reklame za higijenske uloške s plavom tekućinom. Odakle taj strah od crvene boje? I dok su vidljivi neki minimalni pomaci u tom pogledu, menstruacija je, generalno, još uvijek bauk, a bol vezana uz nju prečesto negirana, ignorirana ili zanemarena.

​

Menstrualna bol ovdje služi i kao metafora bolesti koje pogađaju žene, načina na koji se one dijagnosticiraju i tretiraju. Osim što su medicinska istraživanja u najvećem slučaju bazirana na muškarcima, i sam zdravstveni sustav još uvijek ne uspijeva u potpunosti pronaći odgovore za žensku bol i načine njenog liječenja. Posebno je to slučaj s kroničnom boli. Ženama se češće nude blagi sedativi i antidepresivi nego analgetici protiv bolova. Žene se rjeđe upućuju na daljnje dijagnostičke pretrage nego muškarci, a bol kod žena puno se češće smatra emocionalnom ili psihološkom, nego tjelesnom ili biološkom. Žene pretežno pate od kroničnih bolesti koje započinju s osjetom boli. Ali prije nego što se naša bol shvati ozbiljno kao simptom moguće bolesti, prvo je mora potvrditi - i u nju povjerovati - medicinski stručnjak. Ova sveprisutna aura nepovjerenja oko ženskih iskaza o vlastitoj boli integrirana je u medicinske stavove tijekom stoljeća. Prevladavajući društveni stereotipi o načinu na koji žene doživljavaju, izražavaju i podnose bol nisu moderni fenomeni - oni su ukorijenjeni kroz čitavu povijest medicine. A naše suvremeno biomedicinsko znanje obojeno je ostacima starih priča, zabluda, pretpostavki i mitova. (2)

​

Vlastito iskustvo dismenoreje i kroničnog kolitisa Milica Denković pretače u poeziju kao način suočavanja s boli, odnosno njeno kanaliziranje. Instalacije stoga nastaju mišlju kako opredmetiti poeziju. U “sobi” se tako nalaze četiri pjesme, od kojih se svaka vezuje uz određen(e) predmet(e). Tako pjesma Menarche govori o prvoj menstruaciji i otkrivanju boli. Budući da je menstruaciju dobila s 11 godina (u vrijeme kada i počinje pisati poeziju), tu pjesmu predstavlja instalacijom koja prikazuje dječji rođendan kao simbol prijelaza iz djetinjstva u zrelost. Crvena haljina kao centralni predmet utjelovljuje istoimenu pjesmu koja bol objektivizira kroz crvenu haljinu skrojenu za jedanaestogodišnju djevojčicu te osjećaju neugode koji ta haljina danas za autoricu kao odraslu ženu predstavlja. Također simbolizira pojam maskiranja boli u javnosti, a povlači pitanja i o modi i udobnosti odjeće za žene ili osobe koje doživljavaju jaku bol. Kratka pjesma Avalanche (Lavina) opisuje iskustvo jake menstrualne boli koja može trajati i po nekoliko sati. Ova bol predstavljena je kao planina u obliku jastuka, zajedno s plahtama, dekama, uređajima za ublažavanje boli i zidnim satom. Tu su i bilježnica i olovka, simboli autoričine upotrebe pisanja poezije kao tehnike upravljanja boli. Naposljetku, kratka pjesma Recipe skrivena u noćnom ormariću govori o poeziji kao lijeku protiv bolova te o vremenu potrebnom za njezino pisanje, a što je zapravo vrijeme provedeno u boli. Predstavljena je noćnim ormarićem, lijekovima protiv bolova, čajem, uobičajenim svakodnevnim proizvodima koje umjetnica koristi za ublažavanje mučnine i osjećaja boli. Svaka od ovih instalacija poziva na mikro interakcije, navođenim porukama koje upućuju na vrstu djelovanja koje je potrebno, nalik uputama Alisi u zemlji čudesa, kako bi se snašla u čudnom svijetu u koji je ušla, dodajući razigranost ovoj scenografiji u cjelini. Sve one zajedno predstavljaju sobu kao prostor u kojemu se bol doživljava, gdje ju dopuštamo osjetiti, ili je pak skrivamo unutar četiri zida.

​

Protutežu instalaciji predstavlja serija fotografija na temu PMS-a i žudnje za hranom. Fotografije, namjerno visoko estetizirane, predstavljaju različite koktele u koje umjetnica pretače bol, ali i žudnju za određenim pićima i hranom, odnosno ugodom, kao protuteži boli. Elaine Scarry, u svojoj znanstvenoj monografiji „Tijelo boli“, tvrdi da je iskustvo boli nedjeljivo jer se radi o privatnom, subjektivnom događaju koji se ne samo opire jeziku, već ga i aktivno uništava. (3) Ipak, Milica Denković ne samo da progovara o boli uspješno iznalazeći različite umjetničke forme, već i ohrabruje druge da podijele vlastita iskustva. Stoga je  posljednji dio izložbe participativnog karaktera, gdje umjetnica poziva posjetiteljice da sažmu svoje iskustvo ili znanje o menstruaciji ili jakoj boli i da ga napišu na zavjesu za tuširanje nevidljivim UV markerima. Tekst postaje vidljiv tek kada se uključi UV lampa. Ovaj rad, naziva “Ispod površine” utjelovljuje tišinu i ono neizgovoreno u javnom diskursu o menstruaciji i menstrualnoj boli. 

- Jasmina Šarić

​

(1) Roselyn Rey, The  History  of  Pain. Paris: Palais de la Decouverte, 1993.

(2) Prilagođeno iz knjige Unwell Women, autorice Elinor Cleghorn, 2021., a prema članku Gender Medicine History

(3) Scarry E., The Body in Pain: The Making and Unmaking of the World. Oxford: Oxford University Press, 1987.
 

​

Milica Denković završila je Master studije Novih likovnih medija na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od 2018. do 2022. godine surađuje sa švedskom kulturnom organizacijom Kultivera kao samostalna umjetnica na internacionalnom umjetničkom projektu Letters, eksperimentalnim umjetničkim radionicama i izložbama. Aktivna je i kao pjesnikinja. Njen poetski video rad Astronaut/2x2m prikazan je 2021./2022. na više od 25 festivala video I kratkog filma diljem svijeta. Njena poezija se nalazi na LP-u Poezija je mrtva internacionalnog punk’n’poetry benda Unbearable error. Članica je neformalnog riječkog poetskog kolektiva Poetkult te Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika.
 

​​​​

​​

Izložba je organizirana uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Splita. Rad Platforme "Culture Hub Croatia" financijski podupiru Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova.