MILENA VUKOSLAVOVIĆ

NIGDINE - KREČ TREPERI

​

17. - 27. lipnja 2025.​​

otvorenje izložbe: subota, 17. lipnja u 20h

​

U centru slikarstva Milene Vukoslavović začudnost je svakodnevnim prostorima - onim potpuno neimaginarnim, životnim, neposrednim. I iako temeljene na fotografskim observacijama, pogrešno bi bilo nazvati slike Milene Vukoslavović pukim opažajima, jer radi se o minucioznom prikazu svakog pojedinog prizora na koji nailazi. Ipak, ne može se govoriti o potpunom fotorealizmu - slikarica, po vlastitim riječima, nastoji da prostor slike ostane dovoljno otvoren i živ, a ne fotografski začepljen i zamrznut. S tehničke strane, to se odnosi na postepeno građenje svjetlosti, definiranje prostornih odnosa, postupnu materijalizaciju, bez zalaženja u suvišno opisivanje. Ne radi se samo o pasivnom odnosu umjetnika i motiva, već umjetnica i scena ostvaruju interakciju koja rezultira potpuno osobnim slikarskim pristupom temeljenim na pukoj fascinaciji, bez uplitanja kritičke ili angažirane misli. U najvećem broju slučaja, radi se o posve nevažnim, usputnim lokacijama - mjestima bez identiteta ili određenog značaja, svojevrsnim ne-mjestima.

U svojoj teoriji supermodernosti Marc Auge uvodi pojam ne-mjesta kao referentne odrednice tumačenja suvremenog načina bivanja. I naši životi uvelike su oblikovani tim prostorima u kojima svakodnevno provodimo vrijeme. To su često prostori bez značenja, prostori s kojima nemamo stvarne veze. Za njega se ne-mjesto smatra antropološkim prostorom, nazivajući ih "prostorima u kojima ni identitet, ni odnosi, ni povijest zapravo nemaju smisla; prostorima u kojima se samoća doživljava kao preopterećenje ili pražnjenje individualnosti, u kojima samo kretanje prolaznih slika omogućuje promatraču da pretpostavi postojanje prošlosti i nasluti mogućnost budućnosti." (Augé, Marc, Non-places:Introduction to an Anthropology of Supermodernity, London, Verso, 2008.,) Upravo zbog nedefiniranosti, tjeskoba je tamo često prisutna, kao jedan od načina na koji se gradi naš odnos s tim prostorima. Kao protutežu tome, Milena donosi jednu novu atmosferu, koja umjesto tjeskobe ili patetike, evocira spokoj i melankoliju.

Često su pritom vidljivi doticaji privatnog i javnog - suptilno naglašeni odjeci zadiranja privatnog u javni prostor, pritom stvarajući različite dinamike ovog odnosa. Odsustvo ljudske figure u slikama Milene Vukoslavović ne briše ljudsku komponentu sadržanu u njima. Zapravo, upravo to odsustvo potvrđuje njeno postojanje - motivi su to u kojima se ocrtavaju ljudski tragovi. I, iako lišeni naracije - prizori naslućuju njene fragmente. Jednako lako funkcioniraju kao polazišna (ili, radije, završna) točka potencijalne filmske scene. Milena tako ostavlja otvorenom mogućnost razvoja priče onome tko se u to želi upustiti, međutim podsjeća na to da je ključan trenutak promatranja: sada i ovdje.

​

___

​

​

Milena Vukoslavović (1990., Bar) živi i radi u Podgorici. Studij grafike na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje završava 2013. gdine. Bavi se crtežom, slikarstvom, zidnim slikarstvom i ilustracijom.  Izlagala je na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Svoje slikarske radove izlagala je samostalno u prostoru CKZ „Ribnica“ u Podgorici, na izložbi „Field Notes“ (zajedno sa Srđom Dragovićem) 2021. godine, i na izložbi „Još slika iz današnje šetnje“ u Modernoj galeriji - Muzeji i galerije Podgorice, (također sa Srđom Dragovićem) 2022. godine. Ista izložba je prikazana u Beogradu, u Domu kulture Studentski grad 2023. godine. Kolektivno je izlagala u okviru više grupnih izložbi i salona.Kao vizualna umjetnica bila je angažirana u okviru međunarodnog projekta „Oni žive ‒ studentski životi otkriveni kroz kontekstualne umetničke prakse“ (2022.), kojim rukovodi Dom kulture „Studentski grad“ iz Beograda, a koji organizira Institut za suvremenu umjetnost. Rezidencijalno je boravila u u ateljeu Salzamt, u Linzu 2023. godine.
 

​​​​

​​