​​​Izložba Subverzivni vezovi: Trebala sam – Mogla sam – Nisam… intimistički je zapis izrađen u mediju tekstila. Primarno, izložba se može iščitavati kao feministički konotiran umjetnički rad koji problematizira dovođenja u pitanje osobne slobode odlučivanja i postupanja žena, njihova samostalnog donošenja ispravnih odluka kao i stereotipnog primanja kritika bez promišljanja stvarne težine izgovorenih riječi druge strane. Izložba govori o često nijemim i tihim odgovorima na pitanja koja zadiru u sferu intimnog unutarnjeg prostora ženske osobnosti. Izgovoreno često podliježe obrascima naučenog muško-ženskog ponašanja i njihova nesvjesnog prihvaćanja, kako sa strane onih koji ih izgovaraju, tako i sa strane onih koje ih primaju. Izložba je zamišljena u formi upućenih pitanja i komentara i neizrečenih, odnosno nečujnih odgovora na iste. Kroz formu tri postavljena agresivno ili drsko konotirana pitanja i pasivno dana odgovora cilj je osvijestiti uvriježene forme muško-ženske verbalne komunikacije koja se može razviti u bolesne komunikacijske oblike. Isto tako, u ručno izvezenim odgovorima sadržan je žal za svime što nije učinjeno, a možda je trebalo biti. Pitanja i komentari tiskani su bijelim tekstom na crvenim grubim otiračima, dok su odgovori-reakcije izvezeni u formi tekstilnog veza i goblena u crvenoj i ružičastoj boji. Na taj način dolazimo do kontrasta dvaju tekstilnih medija, produkcijskih tehnika (serijski proizvedenog otirača i ručnog tekstilnog veza), kao i kontrasta kolorita. Tekstili dolaze u tri para pri čemu otirač postavljen na podu prati odgovor u mediju ručnog veza na zidu. Parovi su sljedeći: TREBALA SI – TREBALA SAM, MOGLA SI – MOGLA SAM, ZAŠTO NISI – NISAM. Boje koje se provlače kroz izloške su crvena, ružičasta i bijela. Dok su na otiračima uniformno podloge crvene, a tekst dosljedno ispisan bijelom bojom, na goblenima dolazi do izmjene boja podloge i slova, primjerice u goblenu NISAM. U rasporedu boja postoji pravilo ponavljanja agresivne crvene i u goblenima i na otiračima, dok se “feminilna” ružičasta koristi isključivo na goblenima, jednako kao i neutralna bijela koja je korištena isključivo na otiračima. Medij upotrijebljenog tekstila u realizaciji radova za izložbu je dvojak: industrijski izrađeni otirači grube teksture s definiranom tipografijom koja stoji u službi lakog iščitavanja teksta, dok ručni vez u formi goblena predstavlja intimistički, nježni zapis, nema stroge tipografije već je oblikovanje teksta definirano ograničenjem tekstilnog medija i individualnim oblikovanjem slova, odnosno stvaranjem individualnog zapisa i osobne tipografije. ​ ​ ​ Jasminka Končić rođena je 1973. godine u Zagrebu. Diplomirala je grafiku u klasi profesora Miroslava Šuteja na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Poslijediplomski studij završila je 2012. godine na ALUO (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje - Univerza v Ljubljani, Slovenija). Magistrirala je u klasi izv. prof. Alena Ožbolta na temi Dvodimenzionalni tekstilni materijali i procesi prevođenja istih u trodimenzionalne skulpturalne oblike. Iste godine upisuje doktorski studij iz područja modnog dizajna na NTF (Naravoslovnotehniška fakulteta Univerza v Ljubljani, Slovenija) na kojem je doktorirala 2019. godine s temom Upotreba jezika mode i odjeće u suvremenoj umjetnosti pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Nadje Zgonik. Redovna je profesorica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje na kolegijima iz područja modnog i tekstilnog dizajna. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU, Zagreb). Za svoj umjetnički i pedagoški rad više je puta nagrađivana. U svojim umjetničkim radovima jednako kao i teorijskim istraživanjima proučava ulogu jezika mode i odjeće u suvremenoj likovnoj umjetnosti. Kroz medij odjeće i tekstila te teoretska istraživanja propituje konotativno značenje odjeće, mode i antimode u području umjetničkih pravaca 20. stoljeća i suvremene umjetničke prakse stavljajući poseban fokus na performativan karakter mode odijevanja. ​ ​ Kustosica programa: Jasmina Šarić / Postav: Jasmina Šarić, Jasminka Končić / Asistentice: Željka Ivančić, Unda Kreišmane / Vizual: Kristina Tešija / Fotografije postava: Glorija Lizde Izložba je realizirana u sklopu godišnjeg programa galerije kreativnog huba Prostor pod nazivom “Nepoznato: objekti, mjesta, vrijeme” financijski podržanog od strane Ministarstva kulture i medija.