Neovisan. Fokusiran na zajednicu. Uvijek u nastajanju.
Kreativni hub kojim upravlja CHC.
IZLOŽBE
2023.
Playful Futures: izložba ilustracija
23. siječnja - 1. veljače 2023.
Playful Futures je projekt koji uz pomoć online live-action-role play igre potiče sudionike da preispitaju ekonomske temelje društva. Projekt provodimo u suradnji s Edgeryders i Sveučilištem u Aalborg-u. U studenom 2022. objavili smo javni poziv za ilustratore prilikom čega smo tražili ideje i scenarije kako će izgledati obalni gradovi Mediterana uslijed klimatskih promjena i podizanja razine mora. U Prostoru možete između 23. siječnja i 01. veljače pogledati izložbu ilustracija koje su dobile glasove žirija sastavljenog od članova tima projektnih partnera, kao i tri ilustracije koje su novčano nagrađene: Agata Lučić, "Air rib rib" Betty Stojnić, "Mrtvi kanal" Katarina Matković, "Vodeni sat" Izložba je nastala u sklopu projekta Playful Futures kojeg podržava COESO (Horizon2020 program).
Mia Štark: Nova ljudska komedija
3. veljače - 3. ožujka 2023.
Nova ljudska komedija Mije Štark triptih je sastavljen od radova “Nije bolest sve što boli”, “Dodir / Što je manje moguć / Odlazak” te “S njom mogu baš sve!”. Radovi su nastajali u razdoblju 2020. i 2021. godine, pandemijsko vrijeme koje već sada promatramo s određenim odmakom. Zatvaranja, medijsko izvještavanje i upute koje su su (bile) sastavni dio našeg života autoricu inspiriraju na brojne performativne akcije koje se realiziraju u formi videa, ali i grafike, foto-knjige (zbirke anti-razglednica) i teksta – poezije. Koristeći se formatima masovnih medija, Mia Štark koristi navedeni kontekst prenaglašavajući njegove elemente do granica apsurda, dovodeći tako novonastalu situaciju u domenu komičnog. Tako “Nije bolest sve što boli” napravljen po uzoru na televizijski prilog, izvještava o životu umjetnika, onakvim kakav on je u trenutnim prilikama, ali i o smislu naših djelovanja i izražavanja uopće. "Nije bolest sve što boli" nježna je i blaga forma video satire, ali i prihvaćanja kulturno-umjetničke situacije kakva ona jest danas, a pred koju je pandemija donijela još veće izazove. Iz ovog sizifovskog momenta, prelazimo na idući rad koji nas poziva nas na bivanje u trenutku, pažljivo čitanje, gledanje i slušanje. Potrebno je obratiti pažnju. Rad „Dodiri / Što manje / Odlazak“ polazi od brojnih uputstava i slogana koji su nas pratili posljednjih godina. Podsjećajući na videa vođenih meditacija, interaktivni video poziva gledatelja na sudjelovanje, slušanje, gledanje, pamćenje i promatranje. Upute za pranje ruku tako se pretvaraju u zajednički ples. Jednako tako, pjesme na grafičkim listovima pozivaju na pažljivo čitanje i promišljeno gledanje. U grafikama Mia preuzima puno osobniji pristup pa vlastite doživljaje i ključne riječi spomenutih uputstava kombinira u haiku poeziju. Konačno, “S njom mogu baš sve!” nastavak je na ideju čistoće iz prethodnog rada. Ova video satira reklamira proizvod koji je istovremeno banalan, svevremen, a igrom slučaja postaje krucijalni objekt suvremene svakodnevnice. Rad upotpunjuje serija fotografija prikazanih u obliku umjetničke foto-knjige, tzv. anti-razglednica. Fotografijama autorica "hvata" male detalje na koje nailazi u svojoj okolini, glitcheve koji nas svakodnevno okružuju, a na koje često ne obraćamo pažnju. Banalnosti svakodnevice koje su periodu korone jos vise amplificirane. Na ovaj način suočava se s ozbiljnošću u umjetnosti i svakodnevici i skuplja apsurd iz vlastite okoline, a prikaz takvog apsurda možda najdirektiniji na na zidu izdvojenoj fotografiji "Krug života". Likovnost i izvedbenost u Mijinom radu međusobno se se nadopunjuju. Performativnost je često u pozadini Mijinih grafičkih radova, a i fotografije predstavljene na ovoj izložbi svojevrstan su "izvedbeni čin". U domeni prave komedije, Nova ljudska komedija katartična je reportaža vremena u kojem živimo. Prikaz je to banalnosti, ali i suživota s njom, jer nekad je utočište upravo u – smijehu. Mia Štark (1992., Osijek) interdisciplinarna je umjetnica koja se izražava kroz medij crteža, grafike, suvremenog plesa, performansa i videa. Diplomirala je na Odsjeku likovne kulture pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, modul grafika; te je završila preddiplomski studij suvremenog plesa na Odsjeku za ples pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Mia aktivno djeluje na likovnoj i izvedbenoj sceni, te je svoje radove do sada predstavljala, između ostalog, u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Berlinu, Taipeiju, Cluj-Napoci. 2021. godine njezin rad “Nije bolest sve što boli'' nagrađen je nagradom žirija na izložbi “One Su Tu'' u Vinkovcima, te dobiva priznanje na žiriranoj skupnoj izložbi GRISIAyouth. Djeluje kao nezavisna umjetnica. Članica je osječkog HDLU-a i Udruge profesionalnih plesnih umjetnika "PULS". Izložba je dio programa “Prostori igre” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Program je sufinanciran od strane Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Kustosica: Jasmina Šarić Tehnički postav: Mia Štark, Marino Vukasović
Milka Delibašić: Beautiful Silence
14. travnja - 8. svibnja 2023.
_page-0001_edited.jpg)
Izložbom “Beautiful Silence” Milka Delibašić uspješno kombinira različite aspekte svoje umjetničke prakse - likovnost, performativnost i rad s tehnologijom. Polazište izložbe potreba je za trenutkom tišine i stanjima koja ona prouzrokuje. Jer, tišina nikad nije sasvim mirna. U tišini se javljaju brojna stanja koja u buci svakodnevice ostaju prikrivena. Tišina nas tjera da osluškujemo ono u sebi. Radeći intuitivno, bazirano na instiktu i procesu Milka Delibašić u svojim radovima često polazi od nekog iskustva, bilo osobnog ili tuđeg - često traumatičnog - koja potom postaje osnovica za daljnji, duboko procesualni rad koji svoj krajnji oblik najčešće poprima u formi ambijentalne instalacije. U ovakvoj konstrukciji sastavljenoj od brojnih ekrana prevladava motiv tijela. Tijelo kao takvo u Milkinim radovima nije simbol, nije niti subjekt, ono je samo sredstvo iznošenja unutrašnjih stanja, jer iskustvo tog tijela pripada svima. Tijelo posjeduje iznimnu performativnu moć, a često je to njezino vlastito tijelo kojim, poput bilo kojeg drugog likovnog sredstva stvara osobne poetike, pri čemu posebnu pažnju pridaje osjećaju kretanja tijela kroz prostor. Suočena s tišinom, unutrašnja stanja ispoljavaju se pokretima u nedefiniranom prostoru u koji postavlja vlastito tijelo i manipulacijom slike dovodi ga do granica apstrakcije. Osjećaji formiraju estetizirane pokrete, a tijelo tako postaje medij iznošenja unutarnjih realnosti. Njegove nejasne, zamagljene konture u potpunosti su svedene na emociju. Nasuprot ovih videa u nedefiniranom prostoru, centralnim radom jasno se vidi lokacija kojom dominira element vode, simbola čišćenja i novog života - ustrajnosti i prevladavanja. Kao antiteza ekspresivnim kadrovima, ulazak u vodu predstavlja smiraj i zaziva transformaciju kakva se događa samo ekstremnom prisutnošću. Iako se često u svom radu referira i na odnos slike i medija, ovom izložbom Milka ostaje na razini intuitivnog i osjetilnog, ne zadirući u teorijske okvire. I dok u nekim svojim prethodnim radovima (Čiji su moji snovi) ekrane koristi kako bi dočarala fragmente memorije, ovdje pak oni prikazuju slojevitost izazvane emocije. Upravo ova količina digitalnih slika, kontinuirana okruženost njima i zasićenost vizualnim i onim izvanjskim, jedan je od interesa koji je zaokupljaju u praksi, a na što je utjecao njen boravak u Kini, gdje je, do 2020., provela nekoliko godina. Sveprisutnost slike na koju smo naviknuti, na ovoj izložbi je još hiperpotencirana, a vizualnost vanjštine koristi kako bi prikazala ono iznutra. Postavom izložbe destabilizira prostor unoseći virtualno u ono postojeće, fizičko. Brojni ekrani koji grade ambijentalnu video instalaciju međusobno komuniciraju i nadograđuju se. Tako kreira svjevrsni pejzaž sastavljen od nekoliko razina prostora - prostora tijela na snimci, prostora ekrana i fizičkog prostora galerije u kojoj se nalaze. U ovoj izložbi dodaje i još jednu dimenziju - zrcalnog poda u kojoj se slike nastavljaju multiplicirati. Na taj način ruši osnovne postavke statičnosti prostora, pa čak i temporalnost. Posjetitelj postaje sastavni dio tog pejsaža, pa čak i na neki način u njemu sudjeluje bivajući uronjen u emociju. Svojim kretnjama, svojim odrazom, pa i samim svojim bivanjem i posmatranjem on postaje akter instalacije. Individualni osjećaj tako postaje točka kontakta - temelj za identifikaciju i suosjećanje. Milka Delibašić (Nikšić, 1989.) djeluje u različitim umjetničkim medijima poput crteža, video instalacije i performansa. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju, studijski program Grafika. Master studije Prostorna – multimedijalna umjetnost završila je na fakultetu za Intermedije na Kineskoj akademiji umjetnosti u Handžou, Kina. Predstavljala je Crnu Goru na Bijenalu mladih Mediterranea 17 u Milanu (2015). Dobitnica je državne nagrade ,,Petar Lubarda” (2018.) te finalistica ,,Milčik'' nagrade za mlade vizualne umjetnike u Crnoj Gori (2021.). Sudjelovala je na brojnim radionicama i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izložba je dio programa “Prostori osnaživanja” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Izložba je sufinancirana od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Zahvale: HULU, QueerANarchive i Mavena. Kustosica: Jasmina Šarić Tehnički postav: Milka Delibašić, Marino Vukasović
Darko Aleksovski: Never Not in Love
12. svibnja - 9. lipnja 2023.
Never Not in Love interdisciplinarni je i participativni umjetnički projekt sastavljen od dva zasebna rada: Love Letters to Loneliness i Waves, a koji se u postavu izložbe međusobno nadopunjuju. Love Letters to Loneliness proizlaze iz intimnih ispovijesti u formi pisma, koja nije moguće kronološki datirati. Pisma su publici ponuđena na čitanje, uz mogućnost da čitatelj zakorači u sasvim osoban svijet emocionalnih izazova i teških situacija, pretočenih u riječi. Serija se sastoji od sedam radova nastalih na pisaćem stroju. Pisma su neadresirana i nikad poslana, ali su upućena određenim osobama. Izvorna ljubavna pisma sastavljena su, editirana i natipkana 2018. godine. Aktualne verzije editirane su i pretipkane 2023. godine posebno za ovu izložbu u Prostoru. Proces editiranja vođen je nastojanjem pronalaženja prošlih verzija samoga sebe – smještanjem vlastite osobnosti u vrijeme susreta. Manualni proces tipkanja na pisaćem stroju naglašava materijalnost pisma kao objekta u ovoj jednosmjernoj korespondenciji. Waves je site-specific instalacija, sastavljena od crteža velikog formata na gips pločama raspoređenih po izložbenom prostoru. Crteži komponiraju kontinuirani morski pejzaž inspiriran Splitom koji smješta publiku – čitatelje pisama – u specifično konstruirano okruženje koje evocira drugačiju kontekstualnu interpretaciju ljubavnih pisama. Crteži se temelje na sjećanju, načinu na koji je nekakav krajolik ili grad upamćen, što ih čini dovoljno asocijativnima, ali i nevezanima uz neko specifično mjesto. I pisma i crteži evociraju osjećaj rada u nastanku, s namjerno ostavljenim pogreškama na mjestima gdje su nastale. Performativni aspekt čitanja i scenografija značajke su koje su definirale izložbeni karakter ovih pisama. Cilj ovakvog postava je omogućiti publici da se osjeća ugodno i dobrodošlo, čineći je dijelom izrežirane žanrovske scene. Ovakva ideja inspirirana je žanrovskim slikarstvom nizozemskih slikara iz 17. stoljeća, poput Vermeera. U toj vrsti slikarstva pisma i njihovo čitanje česta su tema, a motiv mora je suptilno, ali namjerno ukomponiran u sliku. Ikonografsko značenje mora u odnosu na čitanje pisma bilo je sugerirati ton pisma. Ako je more bilo mirno, ljubav je cvjetala. Ako je more bilo divlje i uzburkano, takva je bila i ljubav. Publika, kročeći u izložbeni prostor i sudjelujući u njemu, tako ulazi u imaginarnu suvremenu verziju žanr slike. Poigravanje s dihotomijom između muškosti i ženstvenosti vidljivo je u ružičastim bojama kuverti, a još više u samom procesu rada na pisaćem stroju, poslu koji se u prošlosti najčešće pripisivao ženama, jednako kao i spomenuta boja. Prijevod triju pisama na hrvatski jezik (kao i njihovo prvo izdanje na makedonskom), rodno specifičnijim jezicima od engleskog, dodatno ističe queer aspekt pisama. Čitatelju je omogućeno da se stavi u poziciju primatelja ili pošiljatelja - onoga koji je pismo napisao. Pojam ljubavi, kako je spomenut u naslovu, također je fluktuirajući. Zaljubio sam se u nekolicinu ljudi, pet životinja, stotinjak knjiga i umjetničkih radova, jedan muzej i tri grada, piše Paul B. Preciado (...) U životu sam upoznao četiri vrste ljubavi: onu koju izaziva čovjek, onu koju izaziva životinja, onu koja je generirana povijesnom izmišljotinom uma (knjiga, umjetničko djelo, glazba ili čak institucija), i vrstu ljubavi kakvu može potaknuti grad. Projekt je prvi put produciran i izložen kao site-specific instalacija u PrivatePrint studiju u Skoplju te na XIII Bijenalu mladih umjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti u Skoplju u Sjevernoj Makedoniji. U daljnjim izdanjima izložba zadržava izvedbene elemente, ali s drugačijom scenografijom i dinamikom. Darko Aleksovski (1989.) vizualni je umjetnik čija se praksa formira na raskrižju slike i pisma. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju, a trenutno živi u Velesu u Sjevernoj Makedoniji. Sudjelovao je u umjetničkim rezidencijama na bm:ukk Artist-in-Residence Program u Beču, Deutsche Börse Residency Program u Frankfurter Kunstverein u Frankfurtu, Digital Residency Program u SCS Centar-Jadro u Skoplju, CreArt Artist-in-Residence Program u Atelierhaus Salzamt u Lizu, te VOIDS 2022 Open Studio Programme u Dubrovniku. Značajne međunarodne grupne izložbe uključuju: You Can’t Discourse Without Disco – WHW Akademija 2022 Closing Programme, Galerija Nova (Zagreb),Traces and Memories, Counihan Gallery u Brunswicku (Melbourne, 2021), What would happen if? The choice to build an alternative future, Museo Santa Joana (Aveiro, 2020), The Tokyo Art Book Fair 2017, Warehouse TERRADA (Tokyo, 2017), Streetlight, Revisited, Roman Susan Gallery (Chicago, 2019) i 55. Oktobarski Salon – Stvari koje nestaju, Muzej grada Beograda, 2014. Izložba je dio programa “Prostori osnaživanja” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Izložba je sufinancirana od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Prijevod pisama: Jasmina Šarić / Lektura: Kristina Tešija i Laura Short / Kustosica: Jasmina Šarić / Tehnički postav: Marino Vukasović i Darko Aleksovski
Gerta Xhaferaj: 16'
1. srpnja - 18. kolovoza 2023.
Intuitivno vođena dokumentarnim načinom rada, Gerta Xhaferaj se u svojoj praksi bavi temama kulturnog identiteta, dinamike urbanog područja, transformacije grada i retroaktivnih promjena sebe i sjećanja. Izložba 16' zadire u te teme predstavljajući ih kroz ambijentalnu instalaciju u kojoj spaja zvuk, video i fotografiju s elementima gradnje kakvi se mogu vidjeti na ulicama današnje Albanije. Aesthetic Abortion serija je fotografija koje istražuju strukturalni karakter urbanih periferija u Tirani, glavnom gradu Albanije. Serija se bavi estetskim naslijeđem periferije, bilježeći vizualni identitet jedne zone i istovremeno oplakujući nasilje koje je iz temelja promijenilo karakter tog mjesta. Aesthetic Abortion dokumentira kuće izgrađene u četvrti Astir, na zapadnoj periferiji Tirane. Svaka fotografija u seriji fokusirana je na jednu strukturu, a estetska višestrukost tih struktura odražava njihovu neformalnu genezu. Ove kuće predstavljaju suvremeni arhitektonski vernakular koji je uobičajen u Albaniji, gdje su postsocijalističke nade u ekonomski uspjeh i stabilnost dovele građane do izgradnje privatnih domova na mnogim urbanim periferijama, koristeći vlastiti dizajn, bez pomoći profesionalnih arhitekata. Te su zgrade često građene bez odgovarajuće građevinske dozvole, a uz to su i dovršene u sumnjivom pravnom kontekstu, u kojem je neformalnost bila norma, a birokracija potrebna za dobivanje tih dozvola činila ih je - praktično govoreći - teškim ili nemogućim za mnoge građane. Naknadni napori stanovnika da legaliziraju svoje domove ponekad su se vukli više od desetljeća, ostavljajući obitelji u neizvjesnosti. Sudbina jednog takvog doma predstavljena je u videu pod nazivom 16’ koji zadire u estetsku i političku relevantnost kuće koja se ruši i duboko filozofsko značenje prožeto pojmom doma. Umjetnica se upušta u minucioznu umjetničku spekulaciju, približavajući se biti onoga što domicil uistinu predstavlja, dok promišlja o njegovoj dubokoj isprepletenosti sa sjećanjem i strukturama pripadanja. Priča je to o kući koja se gradila 30 godina, a bila srušena za 16 minuta. Položaj ove kuće u predgrađu Tirane daje joj dodatni sloj zamršenosti i složenosti. Neformalna gradnja koja je procvala nakon diktature u zemlji odražava neukrotivu ljudsku potrebu za skloništem i sigurnošću usred valova političke i društvene transformacije. Ove na brzinu podignute strukture utjelovljuju i otpornost i krhkost, subverzivnu političku moć, ali i slabi derivat igara moći, služeći kao prikladan odraz burne povijesti koja prožima samu jezgru nacije. U "Poetici prostora" Gaston Bachelard bavi se psihološkim dimenzijama doma i njegovim snažnim utjecajem na ljudsku svijest. On tvrdi da naši domovi djeluju kao posude sjećanja, oblikujući naše identitete i dajući nam osjećaj ukorijenjenosti. Kuća, sa svojim sobama, uglovima i skrivenim pukotinama, pretvara se u spremnik za naša najintimnija iskustva - skladište dragih trenutaka koji oblikuju našu percepciju sebe. Dakle, urušavanje kuće ne označava samo gubitak fizičke strukture, već i rastavljanje intime, bloka sjećanja i prekid u samoj biti pripadanja. Služi kao osebujan podsjetnik na nepostojanost koja prožima naše materijalno postojanje i krhkost veza koje stvaramo s prostorima u kojima živimo. Obilje nedosljednosti estetskih obilježja prikazanih struktura, monumentalnost destrukcije prikazane u videu, te konstrukcijski elementi infiltrirani u izložbeni prostor uz odjekujući zvuk urušavanja imaju za cilj pobuditi osjećaj pretjerivanja i aludirati na svojevrsnu “gozbu”. Kako bi intenzivirala ovaj ambijent, tijekom otvorenja izložbe umjetnica kreira analogiju između jedenja torte u obliku jedne od kuća prikazanih na fotografijama i uništavanja kuće. Ako se kuća može uništiti za 16 minuta, koliko je potrebno da se pojede torta? Gerta Xhaferaj (r. 1993., Fier, Albanija) vizualna je umjetnica koja živi i radi u Baselu, Švicarska. Studirala je arhitekturu u Tirani, gdje je diplomirala 2017. godine. Trenutno pohađa magistarski studij likovnih umjetnosti na FHNW Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Baselu. Svoje radove izlagala je u Muzeju suvremene umjetnosti Skoplje (2023.); na Manifesta Biennale 14, Priština (2022.); Zeta Contemporary Art Center Tirana (2022); Boulevard Art & Media Institute; Tirana (2022.); Vogue Photo Festival; Milano; (2021); Projekt Ekumena, Bologna (2021.); Bazament Art Space, Tirana (2020. - 2021.); Galeria e Bregdetit, Vlora (2019.); COD - Centru za otvorenost i dijalog, Tirana (2019.) između ostalog i finalistica je nagrade "Ardhje Award 2022" u Centru za suvremenu umjetnost ZETA u Tirani. Dobitnica je nagrade VID Grant Foundation for Photography iz Amsterdama 2022. godine. Izložba je dio programa “Prostori osnaživanja” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Izložba je sufinancirana od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Kustosica: Jasmina Šarić / Tehnički postav: Marino Vukasović / Asistentica: Lotta Erkkilä
Prostori tolerancije: izložba ilustracija
7. - 18. kolovoza 2023.
.jpg)
U sklopu projekta "Prostori tolerancije" (SPOT) putem otvorenog poziva za ilustratore prikupili smo brojne vizualne prijedloge koji prikazuju društvo u kojem živimo ili u kojem bismo voljeli živjeti. Ovim putem želimo zahvaliti svima koji su poslali svoje ilustracije i podijelili s nama iskrene priče. Tri nagrađene ilustracije su: Ivana Castellano, "Pusti da procvjetam(o)" Nastja Kljajić, "Ljubavna kuća" Filip Vrcić, "Tolerate THIS" Izložba 20 ilustracija koje su dobile najviše bodova od strane projektnih partnera (CHC, Queeranarchive & Jutro) mogla se pogledati u Prostoru, svakog radnog dana od 10 do 19 sati, sve do 18. kolovoza. Ovom izložbom željeli smo podignuti svijest o važnosti razumijevanja “drugih”, prihvaćanja različitosti i stvaranja pozitivnog i uključivog društva za buduće generacije. Projekt SPOT podržavaju Minority Rights Group Europe i PILnet, u okviru projekta MARIO financiranog iz programa Europske unije: Citizens, Equality, Rights and Values Program (2021-2027).
Pavle Mijuca: Endless Becomings
25. kolovoza - 20. rujna 2023.
.jpg)
Mladi se par vjenčao. Grade dvokatnu kuću. Na kući ne grade krov. Ostavljaju metalne žice koje vire iz betonske ploče. Iščekuju sina, pa ostavljaju praznu ploču za nadogradnju novog kata. Prvi se sin rodio. Grade sljedeći kat. Opet ostavljaju metalne žice. Nagli razvoj obale pod utjecajem (masovnog) turizma, apartmanizacije i betonizacije, kao i posljedica korupcije, gentrifikacije i bespravne gradnje, fenomeni su ključni za umjetničku praksu Pavla Mijuce, koji svoj rad temelji na temeljitom istraživanju i potom prenosi u vizuale i objekte koji sažimaju rezultate do kojih dolazi, ali i potiču na promišljanje o trivijalnostima stvarnosti i mogućim posljedicama za budućnost. U serijalu koji uključuje radove naziva Betoniziraj!, A Catwalk on Riva i Pukni puško, rodilo se muško, umjetnik istražuje fenomenologiju urbanizma pod utjecajem turizma u Splitu, a polazište i ponavljajući motiv je Duje, macho investitor koji utjelovljuje problematiku urbanističkog planiranja poput korupcije, gentrifikacije, bespravne gradnje i nereguliranog planiranja. Za navedeni serijal, naziva Full of new beginnings Mijuca je osvojio nagradu BA Grant Award na Sveučilištu u Zürichu. Sam naziv potječe od službene kampanje Hrvatske turističke zajednice (HTZ) za turističku sezonu 2021. godine. Radom Betoniziraj! umjetnik na nekonvencionalan način prikazuje apartmanizaciju i betonizaciju, procese koji već desetljećima penetriraju u dalmatinsko priobalje. Polazišna točka je GUP te nastojanje da ga se učini interaktivnim, poput video igre, medijem kojim se Mijuca koristi još u svojim prvim umjetničkim radovima. Tako slaže distopiju apartmanizirane plaže u izometrijskoj perspektivi, a kojom gospodari splitski investitor Duje, fiktivni lik koji gradi nebodere i apartmanske kuće na svakoj slobodnoj parceli plaže. Stoga se rad može promatrati kao distopijski GUP, svojevrstan anti-GUP, a mapa se može zoomirati do najsitnijih detalja. Rad Pukni puško, rodilo se muško inspiriran je fenomenom neprestanog nadograđivanja katova, koji je prisutan diljem Balkana. Trenutak izostavljanja krova, kad nosivi stupovi nestrpljivo vire čekajući da se digne novi kat, simbolizira iščekivanje rođenja sljedećeg sina. Taj apsurdni čin dizanja katova u nedogled promatran je kao direktan proizvod još uvijek prisutnog patrijarhata u našem podneblju. U radu A Catwalk on Riva marama je sezonski statusni simbol lutke Jagode. Marama funkcionira kao statement, odnosno kao turistički suvenir koji simbolizira sveprisutnost turizma i njegovu hegemoniju u dalmatinskom priobalju. U istom obliku marame, sličnu problematiku prostornog planiranja, ovaj put istražujući fenomenologiju grada Zagreba, predstavlja kroz rad The City is My Lunapark!, razvijen u okviru Vizkulturinog istraživačko-obrazovnog programa Kako misliti urbanizam i javni prostor?. Najrecentniji od radova, koji je razvio u sklopu studija na Sandberg Institutu u Amsterdamu, istražuje i analizira fenomen obalnog razvoja na primjerima Scheveningen Bada u Nizozemskoj, i Žnjana, u Hrvatskoj, suprotstavljajući povijesti obaju pomorskih dobara, ali i nastojeći otkriti njihove sličnosti i specifičnosti. Referirajući se na posljednji prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Mijuca spekulira o mogućoj budućnosti hrvatske obale Jadrana. Istraživanje rezultira publikacijom i modelom zapakiranima u formu igračke, čime, uz druge objekte, intencionalno sukobljava estetike galerijskog prostora i onog souvenir-shopa. Pavle Mijuca (HR/RS) rođen je 1999. u Beogradu. U svojoj praksi bavi se fenomenologijom gradova i prostornog planiranja. Svoj proces započinje istraživanjem problematike urbanističkog planiranja poput gentrifikacije, ilegalne gradnje i nereguliranog planiranja, koje provodi na internet portalima, građevinskim forumima i društvenim mrežama te analiziranjem prostornih planova. Rezultat njegova istraživanja često je satiričan vizualni jezik koji preslikava u medij digitalne ilustracije, a radovi se konačno ostvaruju u obliku printa na materijalima poput tekstila ili plastike. Završio je BA Fine Arts na Sveučilištu umjetnosti u Zürichu, a trenutačno studira na drugoj godini MA Studio for Immediate Spaces na Sandberg Institutu u Amsterdamu. Popis radova: Endless Becoming of Seaside Resorts: Scheveningen Bad and Žnjan, 2023. Kutije za igračke, publikacija, 3D printani modeli, digitalni print na papiru; promjenjive dimenzije The City is My Lunapark!, 2022. Digitalni print na svili, 100 × 100 cm Betoniziraj! (Betonize!), 2021. Digitalna ilustracija Print na mrežastom banneru, 330 × 200 cm A Catwalk on Riva, 2020. Instalacija s lutkom Digitalni print na svili, 90 × 90 cm Pukni puško, rodilo se muško (Fire a rifle, a male was born), 2020. Digitalni print na pamuku, dimenzije promjenjive Izložba je dio programa “Prostori igre” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Izložba je sufinancirana od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Kustosica: Jasmina Šarić / Tehnički postav: Matij Pervan, Marino Vukasović / Asistentica: Lotta Erkkilä
Crystal Clean: Znakovi promjene
18. listopada - 6. studenog 2023.
Crystal Clean je multidisciplinarni umjetnički projekt pokrenut 2019. godine od strane grafičke dizajnerice Dore Bilandžić i kulturne menadžerice Andree Šarić i angažiran oko teme novog odnosa društva prema prirodi. Projekt je motiviran reakcijom i na klimatsku krizu, gubitak bioraznolikosti i ostale posljedice suvremenog potrošačkog društva. Glavna namjera projekta osnaživanje je pojedinaca na individualnu akciju, zagovaranje snažnije konekcije s prirodom i izgradnja zajednice. Izložba u Prostoru rezultat je rezidencijalnog boravka i višemjesečnog istraživanja na području Splita i Dalmacije, kroz projekt Nove eko stvarnosti: Crystal Clean. Autorice projekta razgovarale su s ljudima iz lokalne zajednice, uzgajivačima hrane i pojedincima koji njeguju alternativni stil života. Svoje dojmove i promišljanja destilirale su u seriju novih radova eksperimentalnog medija kojima se osvrću na probleme na koje su naišle, moguće smjernice i rješenja. S obzirom da ste se za potrebe ove izložbe višemjesečno bavile pitanjima konzumerizma, klimatske krize, zagađenosti okoliša na području Splita i Dalmacije, na kakve ste reakcije i odgovore naišle? Zahvalne smo na prilici da smo teme kojima se bavimo imale priliku istražiti u Dalmaciji. To je podneblje koje nam je vrlo blisko, koje jako volimo i koje obiluje prirodnim ljepotama. Međutim, proces umjetničkog istraživanja dao nam je uvid u neke teške i razočaravajuće realnosti. Svi znamo za moguće probleme koje stvara masovna apartmanizacija, prekomjerni izlov ribe, zagađenje mora otpadnim vodama i plastikom, i sl. No boraviti u Splitu van ljetne sezone i razgovarati s lokalnom zajednicom, uzgajivačima i ljudima koji žive alternativnim stilom života pomoglo nam je da bolje sagledamo opseg problema, te to da smo kao pojedinci često u nemogućnosti reagirati na ekološke izazove koji su pred nama. Crystal Clean bavi se, između ostalog, kolektivnim odnosom prema okolišu i živim bićima u njemu, a sada se taj fokus usmjerio na Dalmaciju i Jadransko more. Primjećujete li nekakve istaknute odrednice, pojave u odnosu društva prema moru? Bile smo primorane suočiti se s oblicima nebrige o moru za koje smo znale, ali i one za koje nismo, poput problema zbrinjavanja otpadnih voda i kanalizacije koja najčešće završi u moru. Kada bi se radilo samo o lokalnom stanovništvu to ne bi nužno stvaralo zabrinjavajući problem, ali ovo ljeto Hrvatsku je posjetilo preko 6 milijuna turista što uvelike opterećuje postojeće sustave i zadaje težak udarac okolišu. Također, prekomjerni izlov ribe zastrašujuće je opustošio živi svijet Jadranskog mora. Koliko je zahtjevno bilo pronaći na ovim prostorima pojedince koji zagovaraju alternativni stil života? Je li to po Vama odraz generalnog stanja osviještenosti Dalmatinaca? Zbog Dorine umreženosti s permakulturistima nije bilo teško pronaći pojedince koji zagovaraju alternativni stil života u Splitu, međutim, tih pojedinaca je vrlo malo. Prilikom redovitih posjeta pazaru i razgovora sa starijim uzgajivačima saznale smo da se stil života blizak prirodi i domaćoj hrani brzo gubi, te mnogi stariji ljudi napominju kako njihova djeca i unuci pokazuju sve manje interesa za njihova polja ili vrtove te se na većini obradivih površina i dalje promovira monokultura maslina i konvencionalna poljoprivreda. To je svakako odraz generalnog stanja konzumerističkog društva, uključujući Split i Dalmaciju. Općenito, i na sjeveru i na jugu Hrvatske, ljudi koji žive van gradova imaju puno snažniji i bliži odnos s prirodom i češće uzgajaju svoju hranu. Kako izgleda Vaš kreativan proces stvaranja, od istraživačkog postupka do pretočenja rezultata u vizualno? Prilikom ovog višemjesečnog istraživanja i komunikacije s ljudima iz lokalne zajednice, jeste li naišle na iznenađenja, nekakve neočekivane rezultate? Zabavno i intuitivno. Vodimo se s onim što nas veseli, gledamo u probleme koje društvo kolektivno izbjegava i tražimo jednostavne i snažne načine kojima možemo prenijeti poruke koje smatramo važnima. Rezultat koji stvarno nismo očekivale sami su znakovi koje izlažemo na izložbi. Retrospektivno prepoznajemo obrazac na nizu fotografija koje smo napravile tijekom boravka u Splitu, no uistinu nismo očekivale da ćemo se upustiti u izradu pravih “prometnih” znakova. Također, u procesu istraživanja otkrile smo pravo samoodrživo imanje u Solinu iza kojeg stoji Ivan koji nam je velikodušno podijelio svoja znanja i perspektivu. Već prilikom prvog posjeta Splitu i rezidencijalnog boravka u siječnju 2023., osjetile smo početak dijaloga u vezi tema kojima se bavimo, a izložbu se nadamo preseliti i u druge gradove u Hrvatskoj. (razgovarala: Željka Vuko) Izložba je dio programa “Prostori održivosti” koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Program "Nove eko stvarnosti: Crystal Clean" podržan je od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Kustosica programa: Jasmina Šarić / Tehnički postav: Marino Vukasović / Asistentica: Željka Vuko Fotografije: Karla Polić (Kartolina) / Glorija Lizde
Filip Vlahov: Dokazi
6. - 24. studenog 2023.
Prva samostalna izložba splitskog umjetnika i studenta dizajna Filipa Vlahova “Dokazi” nas uvodi u minuciozno interpretirani svijet linearnog oblikovanja ljudske i životinjske anatomije koja iskače iz okvira realnosti. Autorovo dugotrajno iscrtavanje i usmjeravanje gusto raspoređenih linija stvara nadrealnu dinamiku volumena koja opisuje živost prikaza, uključujući onih čistog skeleta. Takvo je detaljno linearno opisivanje, koje promatrača tjera na pomisao skorašnjeg pokretanja motiva u metafizičkom smislu autor usavršio u već prethodno izrađenim bakropisima koji su, osim ciklusa anatomskih crteža izrađenih u tehnici rapidograf i tinta na papiru, također vidljivi u sklopu izložbe “Dokazi.” Osim grafičke tehnike bakropisa, autora su značajno inspirirale povijesne medicinske i anatomske ilustracije, uz poljske plakate vezane za prikaz ljudskog tijela. -Flora Novak Izložba je dio Mjeseca dizajna koji se provodi u sklopu programa Prostori osnaživanja - igre - održivosti sufinaciranog od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske koji Platforma “Culture Hub Croatia” provodi u 2023. u sklopu kreativnog huba Prostor. Rad Platforme “Culture Hub Croatia” podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Zaklada Kultura nova. Tehnički postav: Alen Marić, Marino Vukasović
