IVANA TKALČIĆ

ASTRONAUT(I) BEZ SVEMIRSKOG BRODA: HVATANJE VJETRA 

​

22. studenog - 13. prosinca 2024.

Otvorenje izložbe: petak, 22. studenog u 20h

​

​​“Hvatanje vjetra” nova je etapa umjetničkog istraživanja Ivane Tkalčić pod nazivom “Astronaut(i) bez svemirskog broda”, a predstavlja dokumentaciju performansa izvedenog u travnju i svibnju 2024. godine tijekom autoričinog rezidencijalnog boravka u Finnmarku u Norveškoj. Radovi su producirani za izložbu u Prostoru gdje se ovaj rad i prvi put predstavlja. Ivanin pristup pritom sličan je onom u njezinim prethodnim radovima - eksperimentalan i razigran, reprezentirajući procesualnost, fragilnost, ali i multidimenzionalnost umjetničkog istraživanja i umjetničkog rada uopće. 

 

Koncept projekta “Astronaut(i) bez svemirskog broda” vezan je za istraživanje svemira, a u projektu Ivana istražuje motive i logiku iza trenutne “svemirske utrke” između nacija i privatnih tvrtki i potencijalne etičke, političke i ekološke implikacije koje svemirska utrka ima na naš planet i njegove resurse. Ivanino zanimanje za istraživanje svemira započelo je 2019. godine kada je naišla na dokumnet o osnivanju Centra za svemirske i inovativne tehnologije u njenom rodnom gradu, Sisku. U sklopu inicijalnog promišljanja o toj činjenici, ona izvodi nekoliko performansa realiziranih u šumi u blizini sisačke Željezare i rafinerije nafte. Uslijedilo je sudjelovanje u Analognom treningu za astronaute 2022. u Poljskoj gdje, infiltrirarujući se među znanstvenike, bilježi svakodnevna događanja u kontroliranim uvjetima, transformirajući znanstveni eksperiment u onaj umjetnički. 

 

U “Hvatanju vjetra” umjetnica se usmjerava se na fragilnost Zemljine površine, istražujući veze između ekosustava i ljudskog tijela. Rad je realiziran na terenu u Finnmarku tijekom umjetničke rezidencije Hyperborealis, u suradnji s Kvitbrakka AiR i Berlevåg Havnemuseum. Budući da je boravila u blizini svjetionika Kjølnes, gdje je smještena istraživačka stanica za vjetar, istraživanje kroz performans usredotočilo se na element vjetra. Dokumentacija performansa prenosi nevidljive sile prirode kroz pokrete, čineći vjetar vidljivim i opipljivim. Korištenjem materijala i interakcija koje oslikavaju surovost i veličanstvenost krajolika Finnmarka, Ivana Tkalčić nastoji povezati ljudsko tijelo s elementima stvorenim od strane čovjeka kako bi istaknula ekološke teme i utjecaj vjetra. To je i prvi korak u testiranju - naime,  trenutno se fokusira na razvoj taktilnog "odijela" koje bi omogućilo uranjanje u prirodne elemente te istraživanje tih elemenata na drugačiji način. 

 

Projekt se oslanja na teorijske okvire ekofeminizma i postkolonijalne teorije, koji kritiziraju eksploatacijske odnose prema prirodi i zagovaraju održive prakse. Kroz navedenu prizmu, nastoji potaknuti intuitivniji i empatičniji pristup upravljanju Zemljinim resursima i okolišem.

​

Jedan od fokusa je i pojam terraforming (hipotetski proces atmosferske, temperaturne, topografske ili ekološke prilagodbe nebeskog tijela uvjetima života na Zemlji) i njegova upotreba kada se govori o planeti Zemlji u odnosu na druga nebeska tijela. Postoji rasprava o teraformiranju Mjeseca ili Marsa, ali uskoro ćemo morati "teraformirati" Zemlju. U proteklih 10 godina istraživanje svemira i putovanja ponovno su postali velika tema s mnogim raspravama, od izjava poput one da moramo biti multiplanetne vrste do rudarenja asteroida. Primjetan je porast ove svemirske utrke, ne samo među državama nego i među privatnim tvrtkama. Umjetnica se stoga pita: Koja je logika iza nove svemirske utrke? Za koga će se graditi taj “novi svijet” na Zemlji ili nekom drugom astronomskom tijelu? Dokle se može protegnuti eksploatacija resursa na i oko Zemlje?

​
 

Ivana Tkalčić (r.1987.) je multimedijalna umjetnica i istraživačica. Magistrirala je ekonomiju (mag.oec.) 2012. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i likovnu umjetnost (MA) 2016. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Također je diplomirala na WHW Akademiji 2019./2020. godine. Samostalno je izlagala više puta u Hrvatskoj i Europi te sudjelovala na grupnim izložbama i bijenalima diljem svijeta. Dobitnica je brojnih nominacija i nagrada, među kojima su: Zbirka suvremene umjetnosti – Europski parlament, EU; ART OMI: ARCHIVE – zbirka, SAD; 20. Nagrada Radoslav Putar, Young Visual Artists Awards; HPB Grand Prix nagrada na 35. Salonu mladih; Erste fragmenti 12; Rektorova nagrada za izvrsnost studenata; RCAA – nagrada za mlade europske umjetnike. Sudjelovala je u brojnim rezidencijama u Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Poljskoj, Norveškoj, Austriji i Grčkoj, među kojima su: 2023. Art Omi: Artists Residency, Ghent, NY, SAD; 2022. EMMPOL Poljska, Analogni astronautski trening centar, Poljska; 2021. EthicAI=LABS, Goethe- Institut; 2019. SciArt Project, The Joint Research Center, Europska komisija, Italija; 2018. Ljetna sesija, V2_ Lab, Rotterdam, Nizozemska; 2017. NXT Residency, ELIA i Akademija likovnih umjetnosti u Beču, Beč, Austrija. 

​

Središnji aspekt njezine prakse je fluidnost medija, koji ne doživljava kao krutu granicu, već kao alat za realizaciju različitih ideja. Njezin proces nalikuje razigranom istraživanju – eksperimentalnoj metodi koja vodi do neočekivanih otkrića i novih perspektiva. Ovakav pristup potiče suradnju s raznim stručnjacima, uključujući znanstvenike, kustose i institucije, u istraživanju tema poput arhiva, baza podataka, sjećanja i granica između stvarnosti i identiteta. Ova istraživanja često proizlaze iz osobnih sjećanja ili prikupljenih predmeta koje preoblikuje i reinterpretira kroz spekulativne narative.

 

https://ivanatkalcic.com/ 

 

​