FORMS OF PRESENCE

umjetnice i umjetnici: Mihael Frančić, Lana Gržetić, Kruno Jošt, Manuela Pauk, Lara Petak, Mihaela Podboj, Nika Rukavina, Ivana Tkalčić, Manuela Vladić-Maštruko

1. - 30. listopada

otvorenje izložbe: četvrtak, 1. listopada u 20h

Mihael Frančić (Split, 1998.) diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2023. godine. Izdvojene izložbe uključuju: četiri izložbe pod nazivom Ennui u galerijama Galum, Kortil, Šira i Waldinger (2022. – 2023.); Empire u galeriji KVART, Split (2024.); I'll Get Around to It Someday u Galeriji Ružić, Slavonski Brod (2025.); Another Kind of Realism u Muzeju grada Kaštela, Kaštel Lukšić (2025.); Energy Reservoirs u kreativnom hubu Prostor, Split (2025.) te Empire u galeriji Kiosk (SC), Zagreb.

Lana Gržetić (Rijeka, 1995.) diplomirala je 2019. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi u Rijeci, Zagrebu, Puli, Kranju (Slovenija) i Villachu (Austrija). Klasični balet, kojim se bavila od rane dobi, značajno je utjecao na njezin odabir motiva i slobodan slikarski stil. Njezini glavni motivi su apstrakcije, proučavanje ljudskog tijela, aktovi, portreti i slobodne forme.

Kruno Jošt spaja transdisciplinarno istraživanje i suvremenu umjetnost kako bi istražio ekološku kontekstualnost, permakulturu, život izvan mreže te interakcije između ljudi i ne-ljudi. Njegov rad povezuje umjetnost, okoliš i tehnologiju kroz ključne projekte kao što su “Centre for Creative Solutions” (C4CS), “Ecocentric” i “SoundGarden”. Jošt je izlagao na međunarodnoj razini, uključujući Berlin, Bangalore, Švedsku te Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

Lara Petak (r. 2000.) hrvatska je vizualna samouka umjetnica, usmjerena na animaciju i slikarstvo, koja od 2015. godine djeluje pod pseudonimom Friday 14th. Svoje slike i fotografije izlagala je u prostorima namijenjenima mladima i edukativnim aktivnostima, uključujući P4 u Varaždinu i Bookaru u Zagrebu, te je pritom osvojila nekoliko lokalnih priznanja. Kao članica Kreativnog filmskog studija Vanima radi kao pomoćna animatorica i podučava djecu i mlade tradicionalnoj animaciji.

Manuela Pauk rođena je 1994. godine u Zagrebu. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezini se radovi nalaze u zbirkama Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu te Gradskog muzeja u Aveiru (Portugal). Glavni su joj interesi interakcija prirodnog i ljudskog svijeta te stalne preobrazbe svijeta.

Kroz svoju umjetničku praksu Mihaela Podboj istražuje i dekonstruira svakodnevicu i subjektivnost. Usredotočujući se na svakodnevno, stvara intuitivno, zbog čega njezini radovi često zadržavaju nedovršen izgled. U kreativnom procesu nerijetko kombinira različite medije, a u novijim se radovima izražava putem tekstilne umjetnosti, grafike i novih medija. Posjeduje diplomu prvostupnice likovnih umjetnosti i magisterij iz područja vizualnih umjetnosti te je članica umjetničkih kolektiva ULUPUH i ARTEX.

Nika Rukavina je umjetnica iz Rijeke i diplomirana kiparica s Akademije likovnih umjetnosti u Veneciji. U svom radu, koji obuhvaća performans, instalaciju, slikarstvo i video, preispituje uvriježena stajališta. Godine 2009. osvojila je nagradu “Ivo Kalina” za najbolju izložbu u Rijeci. Izlagala je na međunarodnoj razini, uključujući prostore kao što su Bozar (Bruxelles), OSTRALE bijenale (Dresden), frei_raum Q21 (Beč), Kunsthaus (Graz) i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Ivana Tkalčić (r. 1987.) multimedijska je umjetnica i istraživačica, a obrazovanje je stekla na Ekonomskom fakultetu, Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i WHW Akademiji. Izlaže diljem svijeta i dobitnica je prestižnih priznanja, uključujući nagradu “Radoslav Putar”, HPB Grand Prix i RCAA. Njezina se djela nalaze u Zbirci suvremene umjetnosti Europskog parlamenta.

Manuela Vladić-Maštruko (r. 1962.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine. Izlažući na međunarodnoj sceni, istražuje hibridne forme koje obuhvaćaju slikarstvo, ilustraciju, animaciju i instalaciju. Kao osnivačica studija Mela Art Studio (1995.) i udruge Arte Insula (2014.), ova nagrađivana umjetnica autorica je brojnih multimedijskih projekata i 15 autorskih slikovnica. Članica je HDLU-a, HDP-a i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti.

Suvremeno ljudsko stanje obilježeno je napetim, neprestanim pregovorima: između fizičkog tijela i digitalnog sučelja, osobne traume i kolektivnih struktura, organskih ciklusa i algoritamskih kodova. Grupna izložba “Forms of Presence” okuplja hrvatske umjetnike i umjetnice uključene u europski projekt suradnje Professional Media Presence (PMP), a koji mapiraju upravo te točke trenja. Iako se njihove umjetničke prakse razlikuju – obuhvaćajući tradicionalne, proširene i nove medije – narativ izložbe organski ih povezuje kroz ranjivost kao zajednički nazivnik postojanja. Kretanje kroz ove radove otkriva prisutnost ne kao statično stanje, već kao fluidan, performativan proces u kojem tijelo služi kao primarni psihološki arhiv. Ovdje se ranjivost ne ističe kao slabost, već kao temeljno mjesto izloženosti, otpora i autentičnog povezivanja. Umjetnička djela funkcioniraju poput poroznih membrana – ogoljenih slojeva stvarnosti koji razotkrivaju delikatne pregovore o bivanju prisutnim u svijetu kojim dominiraju posredovani medijski sadržaji.

Ovo istraživanje osobnih arhiva započinje projektom Manuele Vladić-Maštruko pod nazivom History of illness, reading, joy, sadness and old age (Povijest bolesti, čitanja, radosti, tuge i starosti), koji propituje odnos krhkosti i snage tijela te nastojanje duha da putem umjetnosti premosti jaz između tjelesnog i duhovnog iskustva. Polazeći od osobnog iskustva bolesti i operacije, autorica kroz tekst, crtež i kolaž tematizira tijelo u procesu promjene, kao i pitanja prolaznosti i identiteta. Ovaj fokus na organsko pamćenje i prolaznost širi se i na sferu okoliša, gdje Manuela Pauk istražuje urbani korov kao nositelja kulturnog krajolika. Iako se taj korov obično doživljava kao neželjen, on bilježi ljudsku povijest te odnose između prirode i ljudskog djelovanja.

Napetost između organske egzistencije i strukturalnog uvjetovanja u slikarstvu Lare Petak pomiče se prema sociodigitalnom krajoliku, djelujući kao komentar na društvene mreže i utjecaj medija na preoblikovanje individualnih identiteta i društvenih obrazaca. Tom osjećaju otuđenosti i suvremene ranjivosti suprotstavlja se unutarnja otpornost prisutna u radu Lane Gržetić, u kojem središnja figura utjelovljuje spoj ranjivosti i snage, zemaljskog i duhovnog. Na emocionalnoj razini, slika priziva doživljaj unutarnje zaštite, snage i preobrazbe. U seriji Another Kind of Realism (Drugačija vrsta realizma), čiji je dio slika Clipping, Mihael Frančić promišlja o dinamici moći i sustavnoj kontroli. Polazeći od osobnog iskustva – pokušaja spašavanja miša iz zamke – Frančić istražuje teme moći, kontrole i ranjivosti, pretvarajući miša u središnji motiv koji simbolizira strah, bespomoćnost i otuđenost, istovremeno preispitujući odnos između ljudi, životinja i širih društvenih sustava.

Psihološki i strukturalni danak tih svakodnevnih pregovora dodatno se odražava u radu Mihaele Podboj pod nazivom Under (Ispod), koji istražuje dihotomiju rutine i apsurda, spontanosti u svakodnevici i procesa tugovanja. Pritom se tekstilna proizvodnja i druge eksperimentalne tehnike (cijanotipija, tehnika vezenja iglom za probadanje, kukičanje, tkanje) koriste za istraživanje odnosa između raspadanja i stvaranja te procesa rasta i propadanja. Ovaj fokus na izolaciju i unutarnju obradu kod Nike Rukavine prelazi u intiman medijski format. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 Rukavina je počela zapisivati svoje misli na papir, nastojeći pritom svladati strah od toga da je loša spisateljica – proces koji je naposljetku rezultirao videoradom s tekstom koji prikazuje njezin unutarnji dijalog i zapažanja o svijetu koji je okružuje.

Narativ izložbe naposljetku nadilazi antropocentrična i fizička ograničenja kroz rad Ivane Tkalčić, u kojem vizija iz snova o postojanju u obliku goleme izvanzemaljske lignje postaje spekulativni okvir za promišljanje Zemlje kao zajedničkog planetarnog stanja. Dok planet omogućuje postojanje svjetova, ti svjetovi nastaju tek kroz situirano iskustvo koje se razlikuje ovisno o tome radi li se o ljudskim ili neljudskim tijelima. Rad, nastao uz pomoć programa Suno za generiranje glazbe pomoću umjetne inteligencije, istražuje propusne granice utjelovljenja i suptilne isprepletenosti koje povezuju žive oblike unutar svemira koji nadilazi ljudsko. Ovaj završni dijalog između digitalnih struktura i ljudske biti u središte analitičkog fokusa stavlja rad Krune Jošta. Njegovi intervjui u formatu podcasta, smješteni izvan galerijskog prostora, istražuju napetost između digitalne učinkovitosti i ljudskih nijansi, potičući sudionike da definiraju vlastito djelovanje u eri algoritamske umjetnosti i zasićenosti društvenim mrežama.

RADOVI:

Manuela Vladić-Maštruko, History of illness, reading, joy, sadness and old age (2023.-2026.), tisak na forexu
Lara Petak, Fake Hope (2026.), akril na platnu
Lana Gržetić, Woman-angel (2026.), akril na platnu
Mihael Frančić, Clipping (2024.), kombinirana tehnika (akril i ulje na platnu)
Manuela Pauk, Reworked heritage (2026.), kamen, lateks, ljepilo
Mihaela Podboj, Under (2026.), tekstilna instalacija, vez (tehnikom igle za vez), tkanje, kukičanje i šivanje, toniranje tkanine pomoću tehnike cijanotipije
Nika Rukavina, Do you know what love is? (2023.), video, 3’21’’
Ivana Tkalčić, Heavenly squids (2025.), zvučna instalacija, 3’16’
Kruno Jošt, Unscripted Algorithms: Researching the Digital Mirror (2026.), video, 120’

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.