Clara Diab & Mads Christoffersen

RIDING THE BLUE WAVE 
An exhibition on flow and undertow

​

8. - 18. kolovoza 2025.

otvorenje izložbe: petak, 8. kolovoza u 20h​

​

 “Nema ničeg nesigurnijeg niti nepravilnijeg  od stavljanja svih jaja u jednu košaru. Turizam ne može sam izdržavati kneževinu zbog niza očitih razloga, a prvi je svakako taj što je ta djelatnost vrlo promjenjiva, pa prema tome i vrlo lomljiva stvar”, rekao je princ Rainer III. od Monaka još 40-ih godina prošloga stoljeća.  [1]

Danas, 80 godina nakon, živimo u državi koja je uistinu stavila ‘sva jaja u jednu košaru’, i svakom turističkom sezonom u prolazu, gledamo isto: inflacije cijena, prometni kolaps te ‘bijeg’ lokalnog stanovništva. Kao građani države gdje turizam čini 25% BDP-a, jedan od najviših udjela u Europi, suučesnici smo davanja  svega turizmu, pa i onog najdragocijenijeg kao što je vlastiti dom - poznato je da mnogi ljeti napuštaju svoje domove, sve u vječitoj ambiciji i potrebi da sezonski zarade na njima. 

​

Napuštanje domova, dovodi i do napuštanja samog grada, tako se  ponekad lokalno mjesto okupljanja transformira u turističko središte noćnog života. Potreba za zaradom od turizma nije začudna, s obzirom da život za domaćeg  ‘čovika’ tijekom godine, a osobito u sezoni je krajnje izazovan. Ono osnovno i nužno, kao što su namirnice ili stan, postaju svakim danom sve nedostižnijima. No, upravo ono što to čini nedostižnim, isto je ono u čemu običan čovjek traži spas - [masovni]  turizam. 

​

Ova goruća problematika nije promaknula ni umjetničkom dvojcu Clari Diab i Madsu Christoffersenu. Oni su tijekom svog boravka na rezidenciji u Prostoru proveli istraživanje, ponajviše bazirano na razgovoru s lokalcima, različitih profila i godišta, želeći čuti i osjetiti realnost sezonske svakodnevice. Tijekom istraživačkog procesa splitske i  hrvatske stvarnosti, uočili su sličnosti s knjigom 24/7: Kasni kapitalizam i kraj sna Jonathana Crarya, koja je tako postala gradivni temelj čitavog projekta. 

​

Naime, Crary se poziva na stvarni plan iz kasnih 1990-ih kada je osnovana rusko-europska svemirska kompanija s ciljem lansiranja satelita opremljenih ultra-tankim zrcalima sposobnima reflektirati sunčevu svjetlost natrag na Zemlju. Cilj je bio omogućiti 24-satnu industriju i eksploataciju resursa u dijelovima Sibira i zap. Rusije. Kasnije je kompanija predložila korištenje takvih zrcala za osvjetljavanje urbanih područja pod sloganom “daylight all night“.

​

Prezentirano radom Seven Wonders, umjetnički duo  instalira iste apsurdne zrcalne strukture na zgradi Kineskog zida što bi je transformiralo u prvo  24/7  ljetovalište u Splitu. Tako bi oni posjetitelji koji stižu jeftinim kasnonoćnim letovima mogli odmah uskočiti u kupaće kostime i započeti proces dobivanja priželjkivanog preplanulog  tena.  Riječ je o distopiji u kojoj umjetnici promišljaju  kako bi turizam mogao izgledati u bliskoj budućnosti, u kojoj broj turista raste do te mjere da “turistiraju” i noću. 
                 
Serija fotografija pod nazivom Night Shift istražuje upravo takav scenarij, gdje se dvoje turista sunčaju, odmaraju uz piknik, čitaju jutarnje novine - noću, sve pod stalnim snopom svjetlosti koja ih prati. Takva kaotična budućnost - reflektirana na kolažu Storm in Spinut - potpuno je suprotna onoj prošlosti kroz koju je dvojac provela jedna susjeda, gđa J. - prošlost kada su stranci boravili tjednima u kućama hrvatskih obitelji, gradeći prijateljstva i živeći svakodnevicu među lokalcima.  
                
Danas posjetitelji bukiraju anonimne smještaje, na kojima, jednako kao i ovdje u galerijskom prostoru, često stoje sefovi za ključeve, za čiju upotrebu čak nije potrebno ni upoznavanje iznajmljivača. Takvi sefovi, izrezbareni od odbačenog drva obližnje secesijske vile Jaman, utjelovljene su u radu Ghost Town. Čin odbacivanja i napuštanja drva nekada veličanstvene vile povlači za sobom paralelu - hoće li jednako tako biti napušteni i stanovi Kineskog zida, ponovo u svrhu apartmanizacije?
            
Sadašnjost - budućnost u kojoj turisti poput velikih plavih valova preplavljuju grad, sa sobom donose baš poput vala, nestabilnosti i promjene. Uz godišnja gatanja “kakva će biti sezona”, odnosno s koliko valova ćemo se susresti, jedino što nam preostaje odabrati je hoćemo li mirno ploviti valovima, ili će nas pak opetovano zapljuskivati, i u konačnici  prevrnuti.
 

- Željka Ivančić

___

 [1] Jadrešić, Vlatko.Ekonomska proturječja i negativne pojave današnjeg turizma . Papers on Philosophy, Psychology, Sociology and Pedagogy 39.16 (2000). Str. 264.
 

 

                   

Clara Diab (Malmö, 1998.) školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Umei te na Kraljevskoj danskoj akademiji likovnih umjetnosti. Kao umjetnica i pjesnikinja, bavi se temama moći, klime i kulture kroz skulpturu, instalaciju i performans. Često polazi od povijesti nekog mjesta i suvremenih sukoba, a prostorna i ekonomska ograničenja koristi u svoju korist. S vremenom je njezin stil postao jednostavniji, ali i dalje zadržava visoku razinu detalja. Osim što stvara i sudjeluje u raznim izložbama, radi na radiju i piše zbirke poezije, Clara izrađuje i rekvizite za televiziju.

Mads Christoffersen (Odense, Danska, 1998.) obrazovao se na Arhitektonskoj školi u Umei te na Bartlettu, UCL-u u Londonu. Njegovi radovi bave se postojećim izgrađenim okruženjem, intelektualnom poviješću i budućim distopijama. Osim arhitektonskog rada, Mads je aktivan u Zelenom omladinskom pokretu (DGUB), gdje zagovara potpunu zabranu gradnje.
Od 2023. godine Diab i Christoffersen blisko surađuju. Njihov duo usmjeren je na zaštitu suvremene kulturne baštine promicanjem lokalnog angažmana.​​​