Oslanjamo se na vidne organe kao glavni perceptivni alat, no percepcija i interpretacija vizualnog svijeta nisu isključivo vezane uz fizičku sposobnost vida, već uključuju i druge osjetilne i kognitivne procese. Toga su posebno svjesne osobe slabijeg vida, primjerice one s miopijom, koja se medicinski klasificira kao refrakcijska pogreška oka. Zbog nemogućnosti pravilnog fokusiranja svjetlosti koja ulazi u oko, vid na daljinu postaje zamućen, što može izazvati osjećaj izoliranosti i dezorijentacije. Istovremeno, druga osjetila postupno se izoštravaju, pridonoseći drugačijoj percepciji okoline i snažnijem mentalnom vizualnom svijetu (mind’s eye).
 
Potaknuta recentnim obiteljskim iskustvom, Ana Orlić stvara seriju fotografija kao način suočavanja s mogućnošću značajnog gubitka vida. Autorica u seriji Miopija predstavlja fotografije različitih formata, intuitivno nastalih u neposrednoj životnoj sredini, kojima iskazuje dvojnost pogleda i centralnu poziciju oka, barijere između vanjskog i unutrašnjeg svijeta. Ono vidljivo iskazano je direktnijim pristupom temi, poput prikaza leće na dlanu ili zamućenog autoportreta, dok se linija razdvajanja vidljivog i nevidljivog naglašava kroz česte prizore interijera i eksterijera, poglede “iznutra” usmjerene kroz barijeru staklene leće. Dojam slabovidnosti nadograđuje se motivima koji svojom teksturom naglašavaju taktilnost i time tvore prostor ispunjen osjećajem vizualnog dodira.
 
Autorica kroz svoje fotografije nastoji prenijeti osobno osjetilno iskustvo koje prelazi iz vidnog polja u unutrašnji psihološki prostor, preispitujući pritom osnovne pojmove vezane uz gledanje: što je pogled, a što gledanje? Kako se razgraničavaju zbilja, vidljivo i misaono? Koju ulogu u tome imaju vanjski i unutarnji prostor? Prema francuskom piscu Bernardu Noëlu, staviti nešto u sliku znači projicirati intimu na svijet, a objekt prikazan u mediju fotografije može se gledati kao lažna kopija stvarnosti ili dvoznačan predmet koji pripada dvjema dimenzijama – stvarnosti, iz koje je izvučen, i mentalnom prostoru, koji ga je preoblikovao u sebe.

- Sara Mikelić